Možemo je naći skoro svugdje u prirodi, ali moramo je znati i pripremiti. Glina je mješavina različitih tvari. Sastavljena je od ilita, zeolita, bentonita i brojnih minerala. Zbog svoje fizikalne strukture, veže na sebe teške metale, velike količine vode, različite kemijske sastave, koje isto tako uklanja iz tijela.

VRSTA GLINE
Znamo bijelu, sivu, smeđu, crvenu i zelenu glinu. Boja gline ovisi o jako malim količinama raznih primjesa i stupnju oksidacije kod pripreme. Iskustva pokazuju, da je glina bolje aktivna, ako je dulje bila izložena suncu, zraku i kiši.

GEOLOŠKI SASTAV GLINE
Silicij, magnezij, natrij, kalij, željezo, kalcij,...

SVOJSTVA GLINE
Glina djeluje: protiupalno, antiseptično, protinfekcijski, apsorbcijski i adsorbcijski djeluje na pline i bakterije, pomaže zarastanju rana...

TEMPERATURA GLINE
Glinu možemo upotrebljavati hladnu, mlačnu ili toplu, ovisno od primjera. Topla neka bude glina za obnavljanje tkiva kostiju, bubrege, mjehur, pluća, trbuh i prsni koš. Kod upala i oteklina neka bude hladna.

ZAGRIJAVANJE GLINE
Posudu sa glinenom masom stavimo u veću kadicu, natočimo toliko vode, da bude do polovice posude. Sve zajedno stavimo na vatru i pustimo, da dostigne željenu temperaturu 50-60°C, nakon toga maknemo sa vatre. Zagrijemo samo toliko gline, koliko gline nam je potrebno za jednu oblogu. Glina se ne smije dva puta zagrijavati.
Prirodna glina Bolus iz Komende je pregledana za ZZVK – laboratorij za sanitarnu kemiju uz pomoć građevinskog fakulteta, koji je izveo i kemijsku analizu u referentnom laboratoriju ACME u Vancouver-u.